Profesionalna orjentacija,kuda posle srednje škole?

DA LI PRATITI SVOJE SNOVE ILI IĆI NA SIGURNOST?

Veliki broj osnovaca i srednjoškolaca baš u ovom periodu donosi odluku o izboru buduće škole i budućeg zanimanja. Neka djeca još od „malih“ nogu znaju čime će se baviti, te slijede svoj san. Mnogi se odlcuuju na osnovu talenta koji posjeduju ili ljubavi prema odredjenoj profesiji, a tu su i oni na ciji izbor uticu roditelji, drustvo ili drugi faktori koji su bitni odredjenom pojedincu.
Djeca tj. tinedžeri koji treba da izaberu u koju će se srednju skolu upisati nisu sposobni, shodno godinama, da sami o tome odlučuju, pa traže pomoć od starijih ili podju za drugarima koji su već odlučili kojim putem će poći. Mnogi stručnjaci su se bavili ovim „problemom“ i savjetuju mladim ljudima koji ne mogu da odluče čime će se baviti da upisuju skole opšteg obrazovanja tj. gimnazije.
Nego svi vi koji čitate ovaj tekst ste već prevazišli ovaj problem. 
Da li je vaš izbor bio uspješan pokazaće godine za neke veoma a za neke i ne tako uspješnog školovanja.
Sada vas interesuje kako se odlučiti koji fakultet upisati. Naravno i na tu odluku utiče veliki broj faktora. Prvenstveno vaš uspjeh u toku srednje škole, zavisi da li ćete upisati bilo kakav fakultet kao i činjenica da li ćete sami sabe finasirati ili ste zasluzili da država to radi za vas,nabrojani faktori ali i mnogi drugi će u mnogome uticati na vašu budućnost. Međutim odabir fakulteta je mnogo lakši zadatak nego odabir srednje skole. Kao maturanti postajemo mnogo zreliji svesniji svih desavanja oko nas nego sto smo bili po zavrsetku osnovne skole pa većinom znamo gdje ćemo se upisati. A na raspolaganju su nam i testovi profesionalne orijentacije (koji se mogu naći u zavodu za zapošljavanje ili u pedagoško psihološkoj službi naše škole), što nije slučaj sa srednjom školom. 
Iskreno na moj izbor srednje škole uticali su brojni faktori kao što su: društvo, roditelji i sl. Ali ipak se ispostavilo da je taj izbor bio pun pogodak. Nego sada naravno mučim muku na koji fakultet otići. Da li pratiti svoj san veterinu ili se odlučiti na sigurniju varijantu tj. ekonomiju. 
Koji je vaš izbor i da li je bio uspješan?

Đorđe Radunović IV2

Danas je Međunarodni dan ljudskih prava!!!!!

 Danas je Međunarodni dan ljudskih prava ili Dan ljudskih prava 



Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se od 1950. godine na dan kada je dvije godine ranije potpisana Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na "život, slobodu i sigurnost... bez ikakvih razlika". Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. XII. 

Rekli su o ljudskim pravima............

 Ljudska prava su zapisana u srcima ljudi, ona su tamo bila mnogo prije nego su ljudi koji pišu zakone skicirali prve odredbe. Mary Robinson 

Nikad ne sumnjajte da mala grupa predanih ljudi moze promijeniti svijet; uistinu to je jedino sto ga je ikada promijenilo.

Margaret Mead, Anthropologist

Nelson Rolihlala Mandela (18.7. 1918. - 5.12. 2013.) je južnoafrički političar, revolucionarni vođa i državnik čijim naporima je okončan režimapartheida u Južnoj Africi.

Nelson Mandela Citati 

Da bi čovek bio slobodan nije dovoljno odbaciti svoje okove, već živeti na način da poštuje i razvija slobodu drugih ljudi.

Nakon penjanja na veliko brdo, čovek otkrije da ima još mnogo brda na koja se treba popeti.

Prezirem rasizam jer ga smatram varvarstvom, bez obzira da li dolazi od crnog ili belog čoveka.

Izgleda nemoguće, dokle god se ne završi.

kreatori bloga *nasa skola*

Učenici koji kreiraju i učestvuju u izradi bloga...................

Đorđe Radunović IV2

Sve dolazi samo ako covjek zeli cekati.
Benjamin Disraeli


2. Katarina Marković III2

Biti gospodar svoje volje i sluga svoje savjesti. Aristotel


Dara Joksimović III8

Kultura nije nasledje, vec nama svojstveno djelo koje smo izgradili kroz vrijeme, a cilj je da se zadrzi u istom obliku bez obzira na raznorazne uticaje. Dara J

Tamara Đukić III8

Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog. » Herman Hese«

Brankica Mikić III9

''Ja umem u svakom novembru da napravim jun. I nemam obične sreće. I nemam obične grehove...''

Aleksandra Stojanović III8

Ne postoji veca prepreka od nas samih. Izvlacim najbolje iz danas, ne gledam sjutra. Muzika je moja strast. Sama svoj haos.


Nataša Đurković III10

Posto u mojoj porodici imam dvoje stijene koje ja zovem mama i tata, moj moto je da u zivotu ostvarim barem upola koliko su oni, i da jednog dana budem onakav roditelj kakvi su oni meni .

Da li smo uniformisani ili kreativni???

" Zašto uniforme?"
Da li zaista uniforma nosi sa sobom pozitivno djelovanje i socijalizaciju djece? Mišljenja su razlicita.
Prvenstveno, njihovim uvodjenjem učenici ce se medjusobno poznavati samo po onome sto stvarno jesu (pametni ili vrijedni, dobri ili losi). Njihov rjecnik nece poznavati rijeci poput "siromasan" ili "bogat". U njihovim srcima biće ugradjene puno vece vrijednosti od jedne markice na odjeci, a mi cemo biti svjedoci da odjelo ne cini covjeka. Realizacijom ove ideje roditelji bi lakse finansijski podnosili pocetak nove skolske godine. Takodje se ne bi isticale klasne i socijalne razlike, diskriminacija na osnovu ekonomskog statusa bi se smanjila, ali samim tim timski rad i saradnja medju ucenicima bi se povecala. Profesori postaju objektivniji, dolazi do izrazaja sposobnost i znanje.
Ova ideja se vecini cini pozitivna, pogotovo zbog onoga sto imaju ili nemaju na sebi. Medjutim, sa druge strane jedna od čestih zamjerki jeste ta da se sužava kreativnost i sloboda izrazavanja ucenika. Ali te zamjerke nisu opravdane. Treba da se radi na tome da se učenici usmeravaju da slobodu i kreativnost izraze na adekvatnije načine u obrazovnom procesu, a ne pokušavajući da se istaknu izborom garderobe.
 Učenici bi trebalo da se trude da svoju individualnost izraze učestvujući u različitim sekcijama, projektima i drugim aktivnostima koje im omogućavaju da istaknu svoje talente, a ne fizičkim izgledom.
Cilj uvodjenja skolske uniforme prije svega jeste da svi ucenici u skoli budu jednaki, barem kad je odjeca u pitanju.

Katarina Markovic III2

Dobre stare stvari...

Iz mog ugla , nesto o muzici....

Muzika se često naziva jezikom ljudskih emocija. Kroz nju se lako izražavaju osećanja kompozitora i izvođača, ali ona može i da izazove ili produbi osećanja i raspoloženja slušalaca. Zato je I možemo čuti pri svakom koraku i vidjeti ljude sa slušalicama na ušima, jer muzika podstiče osjećanja kod ljudi, posebno mladih ljudi, od sreće, živahnosti pa sve do bola I tuge, I to sve onako kako se trenutno osjećamo, takva nam muzika I prija. Ako upalim radio i čujem neki laki hit, nekad nesvjesno počinjem da lupkam nogama i pjevam tu pesmu. Međutim, ako se ta pjesma ne slaže sa mojim životnim načelima, moram da se pomučim da bih je izbacila iz glave. To znači da muzika pokreće ljude, muzika nas mijenja, pa čak i usmjerava naše težnje. Zato uvijek, kada stupimo u bilo kakvu vrstu razgovora sa nekim koga inače ne poznajemo, postavljamo jedno od ‘osnovnih’ pitanja:’’Koju vrstu muzike slušaš?’’, jer kada saznamo kakvu vrstu muzike neko sluša, odmah možemo donijeti zaključak šta ta osoba voli I kakvo razmišljanje ta osoba ima. Međutim, to nije nešto na osnovu čega bi trebali da imamo predrasude prema nekoj osobi, već to predstavlja jedan od faktora koji nam pomaže pri kreiranju nekog ličnog mišljenja vezanog za tu osobu.
Dakle, može se reći da je muzika ima ogroman uticaj, još od davnih vremena kad je nastala pa sve do danas, kada ljudi ne pridaju značaj pravoj muzici, već ‘lokalnim hitovima’ koji imaju dobru komercijalu I mijenjaju se sezonski. Ali ranije, počevši od ’60-ih pa do ’90-ih, možemo reći da je to period nastanka najvećih hitova svih vremena, kada se slušala I stvarala prava muzika i kada su se još uvijek cijenile prave ljudske vrijednosti. Danas se pjevačima I pjevačicama naziva svako ko ima visokobudžetni spot I glas koji je obrađen u studiju. Slušajući muziku ljudi mijenjaju stavove, moral, oblačenje, stil života... Zato se može reći da takva muzika ima vrlo loš uticaj na današnje tinejdžere, jer u tim pjesmama ne možemo pronaći ništa što bi nam pomoglo da shvatimo neke bitne stvari, da gledamo na život pravim očima, da odrastemo I postanemo ljudi. Jer, nekada je muzika (rok muzika) donijela revolucionarne promjene u načinu ponašanja i življenja, naročito mladih ljudi.
Šteta što je sve to propalo I više ne postoji, baš sada kada je mladim ljudim potrebna motivacija I inspiraciju da ‘promijene svijet’, da ostave neki trag u istom tom svijetu. I da, sa svom tom dobrom muzikom propao je I osjećaj za lijepo, za neku promjenu I bilo šta što može da nas učini boljim ljudima I šta nam pokazuje na šta se treba osvrnuti I šta su prave vrijednosti.

Brankica Mikić III9

svakodnevnica...

Ostavljam knjigu iz ekonomije po strani. Gasim svijetlo. Ulazim u topli krevet, pokrivam se po glavi i dok stavljam slusalice u usi kroz glavu mi prolazi sledece.. Moram naci temu na koju bih pisala za nas skolski blog. Medjutim inspiracija je presusila, kasnije cu vam reci i zasto. I dok razmisljam o temi pricacu vam o danasnjem danu jer znam da vas to zanima i uostalom da vas ne zanima koga briga. Dakle vratimo se na pocetak dana, ustajanje u 06:00h kao da me neko lupio tiganjem po glavi. Tesko mi pada ta misao da moram ustati iz kreveta, a jos teze da mi je prvi cas fizicko. Da, fizicko! Ne moze gori pocetak dana. Prezivjela sam tih 45 minuta, malo trcanja, malo trbusnjaka pa radite sta hocete jer i profesor muci isti muku. Zatim radno pravo.. U nedelju sam zaboravila da ga ponovim jer mi je bila bitnija moja lijenost nego ucenje. Onda taj odmor od 15 minuta Bogom dan! Sledeca dva casa engleski i italijanski da vam ne pricam, cisto otvaranje glave. I na kraju dodje taj peti cas, hvala nebesima! Pokusavam da slusam, citam nesto ne bih li ostala budna. Lakse bi mi pao samar nego zadnji cas. Dodjem kuci ucim cijeli bogovetni dan sve do ovog trenutka.. Tako vam je kada ostavljate sve za zadnji cas mada desilo se iako to nikada ne radim. Kako ono kazu nikad ne reci nikad! Znam da sam vas smorila ali ako nista drugo izbacila sam muku. Uostalom ko vas je silio da citate? I tako ja i dalje razmisljam o temi.. Da, rekla sam vam da mi je inspiracija presusila, pitate se zasto? Pa da ste ucili 7 lekcija 4 sata i vama bi mozak otkazao. Nego da vas ne zadrzavam sigurno imate pametnija posla cim ste na internetu.. 

Do sledeceg citanja dragi moji!  Aleksandra Stojanovic III8

Biti debeo ili ne, izbor je vaš....

Biti debeo ili ne, izbor je vaš.... 

Tinejdzeri uslovljeni svojim obavezama (školom) najčešće se hrane u prodavnicama brze hrane koje su najbliže njihovoj skoli.
Iako je većina tinedžera svjesna koliko je brza hrana štetna za njihov organizam oni naizgled nemaju izbora. Danas je među tinejdžerima sramota donijeti voće ili nesto slično od kuće, bitno je kupiti picu i biti jednak sa drugima. Veliki broj statističkih istraživanja pokazuje da je čak 21,5% djece u CG gojazno, i da taj broj ostaje nepromijenjen iz godine u godinu. Svjesni svih svojih gresaka u ishrani mali broj tinejdžera potraži strucnu pomoć, iako nam je svima dostupna besplatno u Institutu za javno zdravlje. Većina gojazne djece pokušava razne dijete i tretmane za mršavljenje na svoju ruku. Što je potpuno pogrešno! Dijete koje se mogu naći po internetu ili vam ih preporuče ne stručna lica mogu dovesati do velikih posljedica po vaše zdravlje.
Mladi u svojim godinama najmanje brinu za svoje zdravlje pa je na neki način i razumljivo zašto će se prije odlučiti za brzu hranu nego za salatu ili povrće pripremljeno na bilo koji način. Kao što stara poslovica kaže „O ukusima ne vrijedi raspravljati“, mi i nemamo potrebu jer će se većina tinejdžera sloziti da je brza hrana mnogo ukusnije nego obično povrće koje je najčešće po mišljenju tinejdžera bezukusno. Naravno i ja dijelim to mišljenje iako volim sve vrste povrća ipak brza hrana je brza hrana. Shvatam da je to pogrešan način razmišljanja ali valjda mi godine tako nalazu. I sam imam problema sa prekomjernom težinom, i trenutno sam se pozdravio sa bilo kojim oblikom brze hrane, i mogu vam reći da osjećam veliko olakšanje jer prije svega ne osjećam potrebu za njom a i odlično sam se uklopio u ishranu koju mi je preporučio ljekar. Savjetujem svim tinejdzerima koji imaju sličan problem da potraže stručnu pomooć prvenstveno zbog svog izgleda,jer im je to bitnije, a i zbog svog zdravlja!
Đorđe Radunović IV2

Balsa Sinanovic - ucenik mjeseca

'Ne mogu nista stici'- 
jedna je od najcescih izgovorenih recenica od strane ucenika. Nekada se razocaramo jer ne ispunjavamo obaveze, a neki tu krivicu kao i zelju za napredovanjem gotovo da ne osjecaju, vec padaju u zagrljaj lose buducnosti. 
Primjer uspjeha nase skole jeste ucenik III razreda- Balsa Sinanovic. Isti je zapoceo na inicijativu oca da sa 4 godine trenira dzudo, no vremenom ovaj sport ga je osvojio i ucinio da se izgradi kao jaka licnost, puna samopouzdanja, optimizma, koja se ne boji poraza, pa samim tim za neuspjeh nije bilo mjesta. Iako kaze da mu je tesko organizovati se, smatra da kad postoji volja i upornost, sve prepreke su zanemarljive. Najvecu podrsku ima od oca, koji mu pomaze u ostvarivanju planova i ciljeva (olimpijska medalja). Cak i ove godine trebao je poci na takmicenje u Japanu, no kako mu nisu izdali vizu priprema se za sledecu godinu. O njegovom uspjehu svjedoce 3 balkanse medalje, 1 sa Evropskog kuoa u Rumuniji. 5 puta je bio prvak CG. Majami, Estonija, Malta, Portugal, Ceska i druge zemlje su sitnice onoga sto ceka ovog zrelog mladica, koji je pored vanskolskih aktivnosti skroz odlican djak. 
Nadam se da ce ovo biti podstrek ostalima i motivacija da ipak nista nije nemoguce ako tako mislimo.

Dara Joksimovic III8

Skolsko zvono

Školsko zvono

Zvono se čuje.Taj hučni metalni zvuk Vas podsjeća na neku uzbunu,na nešto što Vam baš i ne godi.Obuzima Vas neko nelagodno osjećanje i bivate uvučeni u svijet gdje je sve mračno i hladno.Sve ovo traje veoma kratko,svega nekoliko sekundi koliko je potrebno da se čuje školsko zvono ali te sekunde,ma koliko male bile,Vama ne izgledaju tako.
Sad se Vi sigurno pitate zašto ja pišem o školskom zvonu?Kakav značaj može imati jedno obično zvono?
Svi mi na različite načine shvatamo pojedine događaje.Vidimo istu stvar ali je na različit način prihvatamo i opisujemo.Tako je i sa školskim zvonima.
Većini učenika zvono nije ništa drugo do znak da moraju ući u te učionice,za njih prave mučionice gdje moraju,htjeli oni to ili ne,provesti 45 minuta.U toku tih 45 min. jednog časa većina razmišlja o tome kada će se zvono oglasiti?Kada će taj zvuk okončati njihove muke?Sada svi željno i nestrpljivo očekuju zvuk školskog zvona.
Čuje se zvono.Sva nestpljivost i uznemirenost prestaje.Profesori izlaze iz učionica a za njima,pomno ih prateći,idu i učenici.Kraj časa koje je zvono oglasilo ujedno je i označilo početak buke.Učenici se nalaze,pričaju,smiju se,deru se,sve u svemu nastaje potpuni i nekontrolisani haos,kojem niko ne vidi kraj.Međutim čuje se zvono i sada, kao i malo prije,označava početak mučenja,dosađivanja,ako ne to ono bar izražava sveukupno nezadovoljstvo među učenicima.I opet,kao u nekom začaranom krugu,cijeli se proces ponavlja.
Sa druge strane profesori zvono drugačije doživljavaju.Za njih to zvono jednostavno označava početak ili kraj radne obaveze.Neki profesori sa zadovoljstvom očekuju taj zvuk jer su srećni što će, kroz nekoliko minuta,moći naučiti svoje učenike nešto novo. Budimo realni malo je takvih profesora,onih pravih,koji uživaju u svom poslu.A onda imate one profesore koji ,i ne hteći ,žurno očekuju zvono jer žele ili da što prije završe ono što moraju ili se pak boje da neće stići,pa stalno gledaju na sat.Neki od njih čak i zaborave da čas traje 45 min. pa nastave sa pričom,ne obazirući se na zvono.Ima i onih koji bukvalno trčeći izlaze iz učionice,ih kako li je njima bilo na tom času?
Tužno je to što će uskoro učenici četvrtog razreda srednje škole čuti po poslednji put to iritirajuće zvono. Da li će im biti žao ili će biti srećni što su napokon završili sa svim tim?Ili ih uopšte neće biti briga? U svakom slučaju,zvono će i dalje postojati neprikosnoveno označavajući početak i kraj.Čuće se ono godinama unaprijed i opet će ga na različite načine,različiti ljudi doživljavati.
Zvono se čuje.Metalni zvuk koji treperi u ušima i onda kao povratna sprega diže se buka .Za nekoliko trenutaka čuće se opet zvono i donijeti mrtvu tišinu.Tišinu koja ništa ne znači.

Tamara Djukic
III8