Zasto svakog dana nastrada bar po jedan kucni ljubimac…?
Koja je razlika izmedju psa, macke ili bilo koje druge zivotinje i covjeka?
E pa nema je!
Ubiti zivotinju isto je sto I ubiti covjeka… svugdje u svijetu … naravno kod nas to ne vazi. Nego da se sad ne bi raspisao o zakonima u Crnoj Gori kratko cu reci da ne postoje.
Nadam se da je vecina vas osjetila ljubav koju vam moze pruziti jedan kucni ljupimac pas, macka pa cak I ribica sa kojom ne mozete ostvariti kontakt… ako niste pozurite … ne pravite gresku. Neiskvarena ljubav I postovanje koje ce te dobiti necete osjetiti ni od jednog ljudskog bica… Evo moje price:
Dugi niz godina sam se “borio” sa roditeljima da dobijem psa.. I nije mi polazilo za rukom paa jedno 10-ak godina. Međutim upornost se isplatila. Dobio sam divnog pufnastog malog bernardinca(pas). Mojoj sreci nije bilo kraja. Naravno za sve su to bili uslovi malo I nerealni ali dobro… uzivali smo: isli na putovanja, duge setnje samo nas dvojica I niko vise.. ali kao I sve sto je lijepo I moje uzivanje je trajalo par godina.. roditelji su odlucili da mog “cucija” kako ga samo ja zovem, inace mu je ime Dankan, poklone mom stricu… iz toliko apsurdnih razloga da je to za ne vjerovati… naravno oprostaj NIKAD!
I posle svih mojih nadanja da sam naso pravog prijatelja koji ce uvijek da me saslusa, koji sigurno nece otkriti nijednu moju tinejdzersku tajnu on je sad kod nekog drugog. Ogroman šok, koji nikom ne zelim. Sada “cucija” gledam jednom- dva puta nedeljno (kako stizem) ali je on I dalje moj I to se nikad nece promijeniti sto svi znaju jer I sam to pokazuje.
Nadam se da sam vam docarao koliko sam patnje dozivio sto sam psa morao nekom da dam. A kako je tek onom ko svog psa nadje mrtvog (ubijenog) ispred kuce ili u kontejneru sto se preceto desava u nasem okruzenju.
Kako te “osobe” ti monstrumi , ubice nastave da zive mirnim zivotom, uzivaju u svom “divnom” katastrofalnom zivotu.
Ja ne bih mogao a vi?
E pa nema je!
Ubiti zivotinju isto je sto I ubiti covjeka… svugdje u svijetu … naravno kod nas to ne vazi. Nego da se sad ne bi raspisao o zakonima u Crnoj Gori kratko cu reci da ne postoje.
Nadam se da je vecina vas osjetila ljubav koju vam moze pruziti jedan kucni ljupimac pas, macka pa cak I ribica sa kojom ne mozete ostvariti kontakt… ako niste pozurite … ne pravite gresku. Neiskvarena ljubav I postovanje koje ce te dobiti necete osjetiti ni od jednog ljudskog bica… Evo moje price:
Dugi niz godina sam se “borio” sa roditeljima da dobijem psa.. I nije mi polazilo za rukom paa jedno 10-ak godina. Međutim upornost se isplatila. Dobio sam divnog pufnastog malog bernardinca(pas). Mojoj sreci nije bilo kraja. Naravno za sve su to bili uslovi malo I nerealni ali dobro… uzivali smo: isli na putovanja, duge setnje samo nas dvojica I niko vise.. ali kao I sve sto je lijepo I moje uzivanje je trajalo par godina.. roditelji su odlucili da mog “cucija” kako ga samo ja zovem, inace mu je ime Dankan, poklone mom stricu… iz toliko apsurdnih razloga da je to za ne vjerovati… naravno oprostaj NIKAD!
I posle svih mojih nadanja da sam naso pravog prijatelja koji ce uvijek da me saslusa, koji sigurno nece otkriti nijednu moju tinejdzersku tajnu on je sad kod nekog drugog. Ogroman šok, koji nikom ne zelim. Sada “cucija” gledam jednom- dva puta nedeljno (kako stizem) ali je on I dalje moj I to se nikad nece promijeniti sto svi znaju jer I sam to pokazuje.
Nadam se da sam vam docarao koliko sam patnje dozivio sto sam psa morao nekom da dam. A kako je tek onom ko svog psa nadje mrtvog (ubijenog) ispred kuce ili u kontejneru sto se preceto desava u nasem okruzenju.
Kako te “osobe” ti monstrumi , ubice nastave da zive mirnim zivotom, uzivaju u svom “divnom” katastrofalnom zivotu.
Ja ne bih mogao a vi?
Đole Radunović
Нема коментара:
Постави коментар