Očuvajmo životnu sredinu

Očuvajmo životnu sredinu

Klimatske promjene, efekat staklene bašte, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, otopljavanje lednika - sve su to posljedice koji su ljudi svojim djelima izazvali.
Prilagoditi se prirodi ili se potpuno suprotstaviti njenim zakonima? Problemima koji se tiču uništavanja planete bave se naučnici širom svijeta. Naša svijest dovoljno je razvijena da shvatimo kako svojim postupcima svakodnevno uništavamo planetu. Naučnici smatraju da bi kroz 20-tak godina mogli ostati bez pitke vode, bez nafte i svih prirodnih resrusa, život bez svega toga bio bi nezamisliv. Koliko su u stvari naši vršnjaci informisani o tome na koji način mogu spriječiti katastrofalne posljedice koje nas mogu zadesiti?
Šta kao pojedinci možemo uraditi za našu planetu?
1. Gasite kompjuter noću
Ukoliko biste tokom godinu dana gasili kompjuter svaku noć ili kada ga ne koristite (tokom ručka i uveče) uštedjeli biste dovoljno energije:
• za rad električnog budilnika tokom 1.392 nedelje
• da napravite 9.280 kesica kokica u mikrotalasnoj pećnici
• da operete veš 464 puta u veš mašini
• da usisavate 464 sata
• za rad mikrotalasne pećnice 24 sata dnevno tokom nedelju dana.

2. Koristite cegere, a ne plastične kese.
3. Češće pješačite ili vozite bicikl.
4. Štedite papir - za 1 tonu papira potrebno isjeći 24 drveta!
5. Kupuj proizvode koji pomažu zaštiti životne sredine.

Koliko ljudi svakodnevno kaže šta bi se sve moglo uraditi kako bi se očuvala životna sredina, ne dozvolimo da nase ideje i namjere ostanu na 'trebalo bi' već ih sporvedimo u djelo.

Marija Đurković III 10

Učenik mjeseca

O Marku iz IV11

Marko Kurtovic (ucenik IV razreda nase skole) rodjen 9.7.1995 u Podgorici, pohadjao je osnovnu skolu u Zagoricu “Branko Bozovic” i zavrsio je odličnim uspjehom. Fudbal trenira od svoje 12 godine. Bio je clan FK Koma, gdje je i bio njegov najbolji period-kako sam kaze, Fk Iskra, FK Zabjelo, i prije nekoliko mjeseci je presao u Fk Brastvo. Kazu da su njegove najbolje osobine snaga i brzina i igra poziciju spica. 
U srednjoj skoli postiže zavidan uspjeh. Naime odličan je djak iako uci, trenira i radi vec 3 godine. Zaposlen je kod zamjenika sefa EU. Njegov posao je da vodi brigu o kuci, dvoristu i bazenu. Ponekad je i zaduzen za nadgledanje grupe radnika kada se vrse renoviranja, jer polazu puno povjerenje u njega. Veoma je odgovoran i voli svoj posao jer mu omogucava da stvara za sebe. Njegovo radno vrijeme ljeti i tokom proljeca je svakog dana po 3 sata, dok zimi i na jesen radi svaki 2. dan. Kaze da je veoma tesko ostvarivati dobre rezultate u svemu, ali voli da je medju najboljima. I pored brojnih obaveza ima dosta slobodnog vremena za drustvo. Voli izlaske i putovanja. Radi da bi uzivao. Drustvo ga podrzava, i veoma im je drago zbog njega. Porodica je veoma ponosna na njega, jer mu nije potrebno ali zeli da radi i da ima “svoj dinar”. Ambiciozan je, istrajan, odlucan, odgovoran, uporan i samopouzdan, sto mu pomaze u ostvarenju svojih zelja i ciljeva. Najveći cilj mu je da jednog dana zaigra u nekom većem fudbalskom klubu, ali ako to ne bude moguće da bar bude uspješan bankar, za sta se i skoluje. Naravno uvijek ce se baviti fudbalom makar i rekrativno jer je sport njegov zivot a i djevojke vole sportise, nasalio se.
I tako se medju masom ucenika nase skole istakao Marko naizgled jedan običan učenik, što svakako nije.

Đole Radunović 

Akcija - Slatkiši za djecu iz Bijele-

Učenički parlament - aktivnosti - humanitarna 

akcija 'Slatkis za djecu iz Bijele'

UP u ovom polugodistu nastavlja sa svojim aktivnostima. Ovoga puta rijec je o humanitarnoj akciji 'Slatkis za djecu iz Bijele' koju vec 10 godina realizuje Savez Studenata Ekonomskog fakulteta, kojoj se ove godine prikljcila i nasa skola. Nase malo nekome znaci mnogo, tako da su ucenici bili u prilici da daju svoj doprinos, u skaldu sa svojim mogucnostima u vidu slatkisa, odjece, skolskog pribora.
U holu skole nalazili su se paketi u kojima su zainteresovani ucenici mogli odloziti svoj doprinos.

I ovoga puta pokazali smo koliko smo humani, prikupljena su znacajna sredstva koja ce biti urucena djeci iz Bijele.

Marija Đurković III10

Iskrenost

Da li se iskrenost isplati ?

Realnost je surova, zivimo u svijetu u kome malo ko mari za onog drugog. Svako gleda svoje interese i svoj cilj . Na putu do tog cilja ljudi lazu, lazu i lazu. Jer ljudima koji slusaju, te lazi su prihvatljivije od istine. Iskrenost. Sta je to? Pored ovako ''iskrenih'' ljudi cesto i zaboravim znacenje te rijeci . Ljudi su zaboravili da je koriste. Oni ustvari vise i ne znaju sta zele, jer od nekoga traze da bude iskren a kad im taj neko kaze sve u lice, onda ne zele vise ni da cuju, okrenu mu ledja.
U danasnjem svijetu sa danasnjim ljudima tesko je biti iskren. Tesko je reci istinu. Ljudi se cesto uvrijede ,jer kako kazu ako hoces da te neko mrzi samo mu kazi istinu o tome kakav je on ustvari.
Svako sebe vidi u najboljem svijetlu i na neki nacin idealizuje, sto je i normalno. Osim porodice danas je malo ljudi koji ce nas iskreno posavjetovati, svi u vama gledaju sansu da na neki lak nacin profitiraju.
Uvijek je lakse reci ono sto svi zele da cuju, nebitno sto je to laz.. Covjek , kao covjek ne shvata da laz boli jednom, a istina uvijek. On je davno digao ruke od istine jer mu jednostavno ne pomaze na putu da bude uspjesan. Nazalast ljudi izbegavaju da budu iskreni, sto je najgore od svega i sami su poceli da vjeruju u svoje lazi.
Iskren covjek danas kao da je istrijebljena vrsta, tu i tamo nadje se po neki primjerak. Na kraju svega i taj se pokaje sto je prema nekome bio iskren, jer biti iskren prema nekome ne znaci da ce taj neko biti iskren prema tebi.
I tako iz dana u dan nastavljamo da zivimo u svijetu sagradjenom na lazima drugih ljudi, i pored toliko lazi ja se nadam da se duboko ispod njih krije istina koja ce jednog dana svima izaci na vidjelo.

Katarina Marković III2

Debatni klub

Debatni klub

Debatni klub Srednje Ekonomske skole “Mirko Vesovic” osnovan je 30 .01.2012.god. i u pocetku je brojao 24 člana.Inicijativu za osnivanje ovog kluba dale su dvije naše bivše učenice Ana Boričić i Maja Raičković,sa profesoricom Slavicom Raznatović.Mentor debatnog kluba je profersorica pravne grupe predmeta Slavica Ražnatović.Prvi kapiten debatnog kluba bio je Zlatko Kovačević, trener Aleksandra Košarac. Cilj osnivanja Debatnog kluba je izučavanje debate, promovisanje kulture govorništva i kulture dijaloga. Debata unapredjuje sposobnost čovjeka da iznese argumentuje i odbrani odnosno dokaže ispravnost svog mišljenja sagovornicima publici ili širem auditorijumu. Na državnom takmičenju u Budvi, koje je održanood 23-26 marta 2012. god. ,gdje je učestvovalo 40 ekipa iz 22 srednje škole iz Crne Gore naš Debatni tim u sastavu Danilo Lončarević, Maja Raičković i Ana Boričić,osvojio je 606 govorničkih poena u odnosu na prvoplasirani koji je osvojio 658 bodova i imao jednu debatu više.Pojedinačno najbolji je bio Danilo Lončarević koji je imao 201,5 govorničkih poena u odnosu na prvoplasiranu Sandru Krstajić iz Budve koja je imala 228 bodova i jednu debatu više. Ove školske godine Debatni klub broji 43 člana, mentor Debatnog kluba je prof.Slavica Raznatović, kapiten Nikola Ivanović, treneri Debatnog kluba Bogdan Lukić i Anja Vukašinović. Sa radom za ovu školsku godinu klub je počeo 03.09.2013.g.,imao je 18 debata, 21 sastanak debatnog kluba. Ucesnici se sastaju jedanput nedeljno. Debateri debataju na različite teme koje se tiču društeno-ekonomske,socijalne,obrazovne i druge situacije u društvu. Na međunarodnom takmičenju Budva open koje je ove god.održano u Budvi učestvovala su tri tima iz naše škole i to debateri: Aleksandar Drekalović, Ivana Zarubica, Ivona Malović, Nikola Ivanović, Iva Djurović i Nikola Radunović. Najbolje plasirani tim iz naše škole bio je debatni tim Aleksandar Drekalović, Ivana Zarubica, koji su u konkurenciji 39 timova iz zemlje i inostranstva osvojili 14 mjesto, ekipno 241 bod, u odnosu na prvoplasirane koji su imali 259 bod.Pojedinačno iz naše škole najbolji je bio Aleksandar Drekalović, ukupno 123 govorničkih poena u odnosu na Andreja Šepelja koji je imao 130,5 govorničkih poena. Sa radom klub nastavlja u drugom polugođu kada ćemo početi da se pripremamo za Državno takmičenje.
Zahvaljujemo se prof. Slavici ražnatović na ukazanoj pomoći u vezi ovog teksta.

Đole Radunović

Da li zivotinje imaju svoja prava ?

Zasto svakog dana nastrada bar po jedan kucni ljubimac…?

Koja je razlika izmedju psa, macke ili bilo koje druge zivotinje i covjeka?
E pa nema je!
Ubiti zivotinju isto je sto I ubiti covjeka… svugdje u svijetu … naravno kod nas to ne vazi. Nego da se sad ne bi raspisao o zakonima u Crnoj Gori kratko cu reci da ne postoje.
Nadam se da je vecina vas osjetila ljubav koju vam moze pruziti jedan kucni ljupimac pas, macka pa cak I ribica sa kojom ne mozete ostvariti kontakt… ako niste pozurite … ne pravite gresku. Neiskvarena ljubav I postovanje koje ce te dobiti necete osjetiti ni od jednog ljudskog bica… Evo moje price:
Dugi niz godina sam se “borio” sa roditeljima da dobijem psa.. I nije mi polazilo za rukom paa jedno 10-ak godina. Međutim upornost se isplatila. Dobio sam divnog pufnastog malog bernardinca(pas). Mojoj sreci nije bilo kraja. Naravno za sve su to bili uslovi malo I nerealni ali dobro… uzivali smo: isli na putovanja, duge setnje samo nas dvojica I niko vise.. ali kao I sve sto je lijepo I moje uzivanje je trajalo par godina.. roditelji su odlucili da mog “cucija” kako ga samo ja zovem, inace mu je ime Dankan, poklone mom stricu… iz toliko apsurdnih razloga da je to za ne vjerovati… naravno oprostaj NIKAD!
I posle svih mojih nadanja da sam naso pravog prijatelja koji ce uvijek da me saslusa, koji sigurno nece otkriti nijednu moju tinejdzersku tajnu  on je sad kod nekog drugog. Ogroman šok, koji nikom ne zelim. Sada “cucija” gledam jednom- dva puta nedeljno (kako stizem) ali je on I dalje moj I to se nikad nece promijeniti sto svi znaju jer I sam to pokazuje.
Nadam se da sam vam docarao koliko sam patnje dozivio sto sam psa morao nekom da dam. A kako je tek onom ko svog psa nadje mrtvog (ubijenog) ispred kuce ili u kontejneru sto se preceto desava u nasem okruzenju.
Kako te “osobe” ti monstrumi , ubice nastave da zive mirnim zivotom, uzivaju u svom “divnom” katastrofalnom zivotu.
Ja ne bih mogao a vi?

Đole Radunović

Muke sa učenjem

Muke sa učenjem

Najveći problem kod učenja je zapravo sjesti i početi.To,naravno,nije jednostavno kao što zvuči.
Uzmam knjigu,otvaram je i krećem.....pet minuta posle....A gdje mi je telefon? Tražim telefon. Prolazi deset minuta......Aha evo ga !!Tu je bio cijelo vrijeme(u mom džepu). Vraćam se sijedam i počinjem,opet.U tom trenutku shvatim da sam žedna.Idem po čašu vode.Pijem i vraćam se.Zvoni telefon.Ko bi to mogao biti?Nebitno,javljam se i pričam narednih, minimum ,pola sata.Spuštam slušalicu, privlačim knjigu ka sebi . Usmjeravam svoj blijedi,upitujući pogled na tu raspalu knjigu.Pročtam dva reda i izgubim negdje misao. Razmišljam kako bi bilo super da baš sada pojedem nešto slatko.To bi me tako probudilo i napokon koncetrisalo na važnu stvar koja se zove učenje.Udarim se rukom po glavi i usmjeravam,ponovo,svoj pogled na knjigu.Pročitam opet ona dva reda i još jedan pasus. Stanem da malo razmislim.Pogled mi pobjegne na zid.Zid bi bilo kome,bilo kad izgledao normalno.Ali meni,u tim groznim trenucima čiste dosade i dekoncetrisanosti taj zid predstavlja ograničenje moje slobode i na njemu,začuđujuće,ima toliko mana. Da ,da mana!!Te mane me izluđuju.Da bih te mane mog jadnog zida što prije zaboravila,puštam neku pjesmu.Počinjem da pjevam i igram uz muziku.I tako... jedno sat -dva.Ali ne brinite se,vratiću se ja učenju.Eventualno.
Da ne bih isprobavala kakav je to osjećaj imati jedinice svako malo,vraćam se na početnu tačku.Uzimam tu groznu knigu i činjeći to proklinjem svijet.Dva sata posle.....Naučeno. Sve što je trebalo naučiti završeno je.Kraj.Finito.The End. I onda razmišljam: Toliko muka i prenemaganja da bi se sve to naučilo za dva sata?? Dobro,samo učenje je trajalo toliko a proces samih priprema za to učenje duplo više.Ali nema veze.
Cijela poenta ove moje dosadne priče je da učenje nije ni malo jednostavno. Zahtjeva koncentraciju,pripreme i prije svega volju.I nije ni najmanje zabavno.I što je najgore to ćete zaboraviti za dva- tri mjeseca.Beznadežno,eto to je učenje.U potpunosti beznadežno. Ali nema veze,jednog dana to će da se isplati.A do tada.....Srećno.

Tamara Đukić III8