Malo o prolaznosti....
Sve mi se čini kako ove Andrićeve riječi o prolaznosti nisu ništa drugo do okrutna istina.
Znam šta ćete reći,da ne treba brinuti o prolaznosti i za svo vrijeme što u nepovrat teče.Treba samo živjeti u trenutku.Premda sam i sama pobornik iskorišćavanja vremena na najbolji način,ipak me proganja misao da sve što je lijepo i skoro pa savršeno sklono je prolaznosti.
To je, znam, neizbježno.Tako je uvijek bilo,i zasigurno će i tako biti.
Sve ovo govorim i napominjem kako bih vam ukazala,bilo da ste vi tek počeli svoje srednjoškolsko obrazovanje ili ste na samom njegovom kraju,da svaki trenutak je bitan.I da ovo vrijeme što ga,naizgled, uzalud trošimo unutar zidina naše škole,nije tek tako potrošeno.
Sigurno se nećete sjećati svih trenutaka provedenih u ovoj školi,ali zasigurno ćete pamtiti sve one poglede,osmjehe i naizgled neprimjetna osjećanja,koja su se širila kroz hodnike i učionice, tjerajući vas da osjećate male djelove sreće.Ako ne sreće ono bar malo zadovoljstva.
Srećom, mada ne znam kolikom,prolaznost otklanja sve one loše trenutke,kroz koje ste morali proći.Samo se nadam da ih nije bilo mnogo,i da će ih još manje u budućnosti biti.Vidite kako prolaznost otklanja sve ono loše što pokušavamo zaboraviti,ali njena je mana,toj prolaznosti upravo zato što sa sobom nosi i radost i tugu.Pa onda ove Andrićeve utješne riječi,da prolaznosti nije najgore već da je samo ona nama najgora jer mi je ne želimo i ne umijemo prihvatiti,nisu toliko okrutne.
Nema ništa loše u prolaznosti ,bez to što ćemo i mi,kao i oni prije nas,otići raširenih ruku u budućnost,ostavljajući budućim generacijama mjesta za stvaranje sjećanja,koja će opet prolaznost oduzeti.Ali nije to toliko loše,jer kad jedno poglavlje se završi drugo,odmah, počne dajući nam nadu za srećan kraj.
A taj srećan kraj možete napisati samo vi i to samo ako budete iskoristili svaki trenutak u vašem životu.
Tamara Đukić IV-8
Нема коментара:
Постави коментар