Emocionalna pismenost ili nešto drugo...

Cao svima :)                     Aleksandra Stojanović  IV8





Dakle, pocinjemo.. 'Cao svima!' - da, tako cu zapoceti ovaj tekst poput Zorannah u onom video klipu gdje to ponavlja 365 puta pa mi dodje da idem glavom u zid. U danasnjem dejt svijetu sve vise tezimo 'the one who cares less' osobama. Tesko je reci odakle je sve pocelo ali je definitivno krajnji cilj. Biti osoba koja ce prva poslati poruku, javiti se na prvo zvono, dva puta uzastopno poslati poruku je veliko NE u svijetu gore imenovanih osoba. Vjerovati da je najgora moguca stvar pokazati interesovanje tako da bi bilo ocigledno da vam se ta osoba dopada. Uvrnuto, zar ne? Plasimo se da pokazemo emocije jer nas cine slabijima?! Raste strah da budemo iskreni i pokazemo nasa prava osjecanja i razmisljanja. Cega se zapravo plasimo? Na kraju, kada se igrica zavrsi i osoba zauzme mjesto u proslosti, pitamo se sta je poslo po zlu skupljajuci slomljenje djelove. Vrijeme brzo prolazi i nista nije vjecno. Umjesto trosenja energije na 'fake' osobu, koja nismo, zasto ne bi preuzeli rizik? Posaljimo poruku. Obavimo taj poziv. Znate kako kazu, najjace veze su zasnovane na iskrenosti. Veze koje pocnu prirodnom komunikacijom sklone su imanju cvrstog temelja od onih koje zapocinju igricama uzdrzavanja. Na kraju vise gubimo pretvarajuci se da brinemo manje. A vi razmislite o ovome..

Malo o prolaznosti....

„Nije najgore sve što prolazi,nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom. “-Ivo Andrić
Sve mi se čini kako ove Andrićeve riječi o prolaznosti nisu ništa drugo do okrutna istina.
Znam šta ćete reći,da ne treba brinuti o prolaznosti i za svo vrijeme što u nepovrat teče.Treba samo živjeti u trenutku.Premda sam i sama pobornik iskorišćavanja vremena na najbolji način,ipak me proganja misao da sve što je lijepo i skoro pa savršeno sklono je prolaznosti.
To je, znam, neizbježno.Tako je uvijek bilo,i zasigurno će i tako biti.
Sve ovo govorim i napominjem kako bih vam ukazala,bilo da ste vi tek počeli svoje srednjoškolsko obrazovanje ili ste na samom njegovom kraju,da svaki trenutak je bitan.I da ovo vrijeme što ga,naizgled, uzalud trošimo unutar zidina naše škole,nije tek tako potrošeno.
Sigurno se nećete sjećati svih trenutaka provedenih u ovoj školi,ali zasigurno ćete pamtiti sve one poglede,osmjehe i naizgled neprimjetna osjećanja,koja su se širila kroz hodnike i učionice, tjerajući vas da osjećate male djelove sreće.Ako ne sreće ono bar malo zadovoljstva.
Srećom, mada ne znam kolikom,prolaznost otklanja sve one loše trenutke,kroz koje ste morali proći.Samo se nadam da ih nije bilo mnogo,i da će ih još manje u budućnosti biti.Vidite kako prolaznost otklanja sve ono loše što pokušavamo zaboraviti,ali njena je mana,toj prolaznosti upravo zato što sa sobom nosi i radost i tugu.Pa onda ove Andrićeve utješne riječi,da prolaznosti nije najgore već da je samo ona nama najgora jer mi je ne želimo i ne umijemo prihvatiti,nisu toliko okrutne.
Nema ništa loše u prolaznosti ,bez to što ćemo i mi,kao i oni prije nas,otići raširenih ruku u budućnost,ostavljajući budućim generacijama mjesta za stvaranje sjećanja,koja će opet prolaznost oduzeti.Ali nije to toliko loše,jer kad jedno poglavlje se završi drugo,odmah, počne dajući nam nadu za srećan kraj.
A taj srećan kraj možete napisati samo vi i to samo ako budete iskoristili svaki trenutak u vašem životu.

Tamara Đukić IV-8

Školska priredba

Humanitarna priredba učenika naše škole

Učenici naše škole jos jednom su pokazali svoj talenat, i svoju humanost. Ovoga puta u holu škole okupili su se mnogobrojni učenici i profesori kako bi po ko zna koji put uživali u velikom talentu učenika koji su čitav program pripremili. Povod priredbe bila je humanitarna akcija za pomoć trogodišnjem Vuku Kovačeviću koji boluje od malignog tumora oka. Na ulazu su se nalazile kutije u kojima su gosti mogli ostaviti svoj doprinos, nakon čega su uživali u pjesmi, glumi, besjedovanju...Do samog kraja priredbe među prisutnima je vladalo odlično raspoloženje.
Na ovaj način još jednom se pokazalo koliko su učenici S.E.Š. 'Mirko Vešović' humani i solidarni, i koliko su spremni u bilo kom momentu da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.

Marija Đurković IV10